zmajeva motka

Poreklo „Look Dim Boon Grun“ – Zmajeve motke

Zmajeva motka ima prednost zbog svoje dužine i linijskog pokreta u napadu sa minimalnim kružnim pokretima u odbrani. Ova tehnika kombinovana sa efikasnim radom nogu bilo u napadu ili odbrani, dozvoljava borcu da se približava i odaljava kao munja. U stvari rečeno je da ako jedanput čujete prvi udar motke, pobednik je već određen.

3000. godine pre nove ere palica i duga motka su korišćene u lovu kao i u borbi. Palica je štap dužine između 5 i 6 stopa sa krajevima istog prečnika. Duga motka može biti duga do 13 stopa, sa jednim zašiljenim krajem. Ova oružja su vrlo laka za pravljenje i bila su popularna u starim vremenima.

Sa otkrićem bronze i gvožđa, palica i duga motka su modifikovani u oružja kao što su koplja, Kwan Dao i razne varijante drugih štapova sa metalnim delovima na kraju.

Korišćenje palice i duge motke takođe je bilo popularno među monasima u Shaolinu, u toku rane vladavine dinastije Sing (960 – 1279. god.n.e.). U toku ovog perioda, monasi su bili umešani u borbu, pomažući prvom caru, Sungu, da uspostavi svoje carstvo. Palica i duga motka su korišćene mnogo od strane monaha koji nisu voleli zbog svoje vere zaoštrena oružja koja mogu da izazovu povrede neprijatelja.

Čak i posle dinastije Sung, Shaolin monasi su nastavili da koriste palice i duge motke. U dinastiji Manču (1644 – 1911. god.n.e.), monasi su koristili svoje oružje kako bi branili od opsade Manču vlasti hram Shaolin.

Bilo je dosta različitih palica i dugih motki u Shaolin stilu, ali najefikasnija je bila „Look Dim Boon Grun“ to jest „šest i po udaraca zmajeva motka“, koju je napravio veliki majstor Gee Sin.

Po kineskoj legendi, veliki učitelj Gee Sin je bio takođe jedan od pet velikih učitelja koji su razvili Wing Chun stil. Ali Yim Wing Chun, koja je bila jedina naslednica Wing Chun stila po kome je i nazvana, nije podučavala zmajevu motku kao deo Wing Chun treninga. Ona je završila svoj trening sa velikim učiteljom Ng Mui, podučavajući samo tehnikama praznih ruku i leptirovog mača koji je prenela na svog muža Leung Bok Choa.

Zmajeva motka je stigla od velikog učitelja Gee Sina preko tri generacije njegovih učenika do Wong Wah Boa, i bial je ponovo pripojena Wing Chun stilu još jednom igrom sudbine.

Muž Yim Wing Chun, Leung Bok Cho je tragao za nekim kome bi mogao da prenese Wing Chun sistem i odabrao je svoje nećake. Nakim slučajem ovo je takođe ispao Wong Wah Bo, naslednik treće generacije tehnike zmajeve motke, velikog učitelja Gee Sina.

Wonh Wah Bo je bio vrlo popularna operska zvezda na plutajućoj operskoj barci zvanoj „Crveni brod“. Jednog dana Leung Bok Cho je otišao na Crveni brod da odgleda operu. Leung i Wong su se sreli posle predstave i dogovorili se da imaju prijateljsko nadmetanje u borilačkim veštinama. Ako bi Leung bio u stanju da porazi Wonga, onda bi Wong pristao da uči Wing Chun sistem.

Njih dvojica su se sreli na sceni Crvenog broda. Wong je bio naoružan sa zmajevom motkom dužine dvanaest stopa, a Leung je imao par leptirovih mačeva, svaki dužine četrnaest inča. Pošto je Wong smatrao da je u prednosti, zamolio je Leunga da prvi napadne. Leung je mahao svojim leptirovim mačevima i započeo napad. Wong je bio oprezan u odbrani zato što su mačevi bili oštri, a Leungova tehnika je bila jako čvrsta i brza. Iako se borio svom snagom, Wong je otkrio da se jako teško brani od Leungovih napada. Bio je prisiljen da se povlači ka ivici scene. Sada Wong nije bio u mogućnosti da koristi smrtonosne tehnike „šest i po udaraca zmajeve motke“, da bi se izborio sa situacijom. Kada je Leung krenuo da duplim sečivom sa oba mača udari Wonga u glavu, Wong je podigao svoju motku u tehnici zvanoj „Bon Grun“ – krilni blok, da bi neutralisao napad, a zatim niskim udarcem udario Leunga u nogu. Ovo je bio jedan od najefikasnijih udaraca zmajevom motkom jer su blok i kontra bili gotovo simultani. Wong je to iskoristio jako brzo i bio skoro siguran da će mu ovo doneti pobedu. Međutim, sasvim neočekivano Wong je osetio da je nešto hladno dodirnulo njegovu ruku. Pogledao je dole i video oštru ivicu leptirovog mača kako mu leži na zglobu. Nije imao drugih alternativa te je spustio zmajevu motku i priznao poraz. Wong je pao na kolena i molio Leunga da mu bude njegov učenik kako bi mogao da nauči Wing Chun sistem.

Iz tog kratkog susreta Leung je shvatio da je dobro odabrao i da je Wong imao potencijala da postane najbolji. Pošto je Wong ovladao Wing Chunom, poboljšao je „šest i po udaraca zmajevu motku“ kombinujući je sa Wing Chunom i čineći njenu tehniku još efikasnijom.